Klinički primjeri

Klinički primjer - šugarci u mačaka

Najčešći simprom ušnih grinja su intezivno češanje po ušima, svježa ili sasušena krv u zvukovodima i vanjskom dijelu uške (crne naslage), tresenje glavom životinje, gubitak ravnoteže, zanašanje, nagnutost glave, spuštena uha ili neugodan miris. Otoskopskim pregledom u zvukovodu se vide male bijele točkice koje se kreću. Moguće je i uzimanje brisa zvukovoda te pronalazak grinja pod mikroskopom. U slučaju da se ušna šuga ne liječi, posljedica može biti jaka infekcija, sekundarna bakterijska ili glljivična infekcija, što na kraju dovodi do slabljenja sluha ili gubitka ravnoteže. Jedna od posljedica neliječene ušne šuge može biti i hematom uške kao posljedica češanja, koji zahtjeva operativni zahvat. Kako je Otodectes grinja, prolazi kroz razvojne stadije i jajašca ostaju u okolini te vrlo lako zaraze druge životinje. Ukoliko je dijagnosticirana prisutnost grinje kod jedne životinje u kućanstvu, pravilo je da se tretiraju sve životinje u kućanstvu. Valja napomenuti da se ljudi ne mogu zaraziti. Danas postoji više sredstava za terapiju ušne šuge kod kućnih ljubimaca. Ukoliko postoji upala zvukovoda, terapija će biti u obliku kapi za uši, minimalno tjedan dana, idealno dva. Kod slučajeva kad infekcija nije uznapredovala postoji mogućnost terapiranja mačaka Nexgard combo ili Stronghold ampulama, dok kod pasa Nexgard i druge tablete ubijaju uzročnike.